Karadžić je izdašno koristio brojne izvore i dokumenta za svoj Ljetopis, što, svakako, spada u nezaobilazne vrline, ali zlatnik kakav je Durmitor, dobija pravi sjaj u subjektivio tkanim opsesijama mnogih pojedinosti iz njegovog vječnog ritma i ljepote. Široku zasiovanu građu autor je temeljio na nekoj vrsti selektivne redukcije, ali je davao zamaha i lirskom bojenju, svjestan da ove dvije odrednice opstaju kao draž samo u sinhronim djejstvima.
