Ovo je knjiga o Vladislavu Bajcu, pripovjedaču i romansijeru i njegovom životu sa književnom Evropom uživo. Kako mu se in vivo život pretvorio u roman u pričama. „Kako god okrenem, moj se život dramatično podijelio na onaj pre i onaj posle bombardovanja Beograda. To sam shvatio nekoliko mjeseci po završetku rata. Kao što je ponekad neophodno da proteknu dani, ili čak godine, da bi se iskristalisalo određeno osjećanje, tako je i za njegovo definisanje potrebno određeno vrijeme. Kada su 10. juna 1999. godine bombe prestale da se survavaju niz nebo, dovoljan je bio osjećaj olakšanja da je nešto neugodno iza nas. Vrlo je vjerovatno zapravo bila riječ o katarzi nakon desetogodišnjih ratova, propasti i urušavanja, koliko države toliko i čovekove individualnosti.”