U knjizi Fenomenologija našeg vremena Milan Uzelac, dugogodišnji profesor istorije filozofije, estetike i filozofije muzike na Univerzitetu u Novom Sadu i Visokoj školi za vaspitače u Vršcu, istražuje danas sve prisutniji fenomen ubrzanog nestajanja vremena koje je određivalo svijest, kulturu i tradicionalne vrijednosti ljudi ranijih epoha kao i naše starije generacije; razloge tome on vidi u promjenama koje determiniše sve ubrzaniji razvoj digitalnih tehnologija čija je najvidnija posledica duhovno raslojavanje i raspadanje savremenog društva. Nestajanje dosadašnjeg i nastajanje novog vremena, kao i njegovih nepoznatih pojavnih formi, što se posebno manifestuju u oblasti umjetnosti, nauke i obrazovanja, autor smatra posledicom širenja svezahvatajućeg viertuelnog prostranstva, na čijem tlu se rađa nama nepoznati svijet s novim vrednosnim sistemom koji vodi raspadanju svih dosad važećih intersubjektivnih odnosa. Uzelac posebnu pažnju posvećuje analizi načina na koje imaginarni svijet, što ga iz sebe ispreda internet, postaje jedina realnost i jedina mjera novih osiromašenih vrijednosti duhovno sve redukovanije, ali svevladajuće digitalne kulture, koja izrasta na ruševinama viševjekovnih tekovina humaniteta. Povlačenje duha u sebe i sve agresivniji nalet vrijednosno neutralne ništavnosti, ljude čini sve nemoćnijima i osamljenijima. Zašto je to tako, zašto se savremeni čovjek danas nalazi pred beskrajnim praznim prostorima i budućnošću koja je sve manje izvjesna – osnovno je pitanje na koje Milan Uzelac nastoji da odgovori na stranicama njegove nove knjige Fenomenologija našeg vremena.