Zamišljen kao studija o duševnoj bolesti i samoubistvu, roman Gospođa Dalovej prevazilazi svoj mračni okvir i pretvara se u odu vremenu, radosti, životu. Brišući granice između društvenih normi i ličnog izraza, želja i mogućnosti, usamljenosti i nezavisnosti, vremena i prostora, dijaloga i monologa, stvarnog i nestvarnog, čitalac u istom trenutku putuje kroz prošlost, sadašnjost i budućnost, neprekidno nošen strujama događaja i razmišljanja, spoljnog i unutrašnjeg, pasivnog i aktivnog dok se koprca u vrtlogu sopstvenih misli i asocijacija.
