„Htio je da bude umjetnik, nije bio zadovoljan s tim da bude umjetnik života, iako je upravo taj pojam sve ono što nas čini srećnim ako smo vidoviti. . . “ „[. . .] Glena sam, što je čudno, upoznao na brdu Menhsberg, brdu mog djetinjstva. Istina, vidjo sam ga još ranije u Mocarteumu, ali nisam prozborio s njim ni riječi sve do ovog susreta na brdu Menhsberg, koje se može zvati i brdom samoubistva, jer je savršeno pogodno upravo za samoubistvo, i s njega svake sedmice bar tri ili četiri puta ljudi skaču u dubinu. Samoubice se voze liftom u unutrašnjosti brda do vrha, pređu nekoliko koraka i bacaju se dolje u grad. Oni koji su se razbili na ulici uvijek su me fascinirali, i ja sam se lično (a inače i Verthajmer!) veoma često peo gore na Menhsberg, ili se vozio gore s namjerom da se bacim u dubinu, ali se nisam bacio u dubinu (kao ni Verthajmer!). [. . .]“