Nismo mogli da posmatramo scenu u kadi, jer naprosto nije bilo mjesta u kupatilu, pa smo Sara i ja čekali u dnevnoj sobi tog stana koji je imao i kuhinju u sporednom dijelu. U stvari sam, prije više od 30 godina, neko vrijeme živio u istoj toj zgradi na Alvaradu, sa ženom o kojoj sam pisao u tom scenariju. Baš čudno, da te obuzmu žmarci. „Sve se vraća, sve se plaća.” Na ovaj ili onaj način. I poslije 30 godina, taj stan je izgledao gotovo isto kao prije. Samo što su svi ljudi koje sam poznavao pomrli. A ta žena iz scenarija je umrla prije tri decenije, i eto mene kako sjedim i pijem pivo u toj istoj zgradi punoj kamera, buke i gužve. Dobro, i ja ću umrijeti, neću još dugo. Popijte jedno za moju dušu.