Prezime autorke istovremeno je i naslov knjige. Već to jasno sugeriše da se pred nama nalazi neobično djelo koje bismo žanrovski mogli odrediti kao biofikciju, pa čak i autobiofikciju. No, ipak i iznad svega, ovo djelo je roman. Hope, fiktivna biografija same autorke, radikalno je poigravanje sa ličnom istorijom i identitetom: uz mnogo humora i uz intertekstualno povezivanje s prethodnim djelima, ali i sa ličnim uzorima (od Pinokija do Glena Gulda), Felicitas Hope konstruiše (auto)biografiju u koju uvodi realne, ali i izmišljene likove, prepliće romaneskne djelove s nepostojećim kritikama svojih (postojećih) knjiga i na svakoj strani iznova dovodi u pitanje realnost svojih dviju biografija, stvarne i izmaštane.