Prosvjetiteljstvo osamnaestog vijeka i dalje je relevantno i u dvadeset prvom vijeku. Ono funkcioniše kao humani društveni orijentir u svijetu koji je ispao iz kolosjeka. Pružanje takve društvene orijentacije uvijek je bio glavni cilj prosvetiteljstva – pri čemu je ono u svakom trenutku bilo izloženo fundamentalnoj kritici. Potencijal prosvjetiteljstva da društvu daje smjernice u vremenima kriza, ratova i terorizma razvijao se upravo u kontekstu ovakve kritike.
