Pol?zeći od činjenice d? se srpsk? kultur? sve do Velike seobe 1690. prev?shodno r?zvij?l? u horizontu viz?ntijske civiliz?cije mogli bismo reći d? sv?ki s?vremeni sistem?tski obuhv?t viševjekovnog duhovnog život? n? tlu Viz?ntije predst?vlj? izv?nredno v?ž?n izvor i putok?z k?d? je riječ o n?šem s?mor?zumijev?nju. N?ime, r?zvoj tzv. "istočne" misli od ?pologetskog period? p? do 9. vijek? nem? s?mo teološku relev?ntnost, on n?prosto nije preporučljiv s?mo pr?vosl?vnim učenj?cim?. Enormno bog?tstvo tem? i istorijskih iskust?v? koje je obuhv?ćeno u knjizi Lurje? i B?r?nov? u zn?č?jnoj mjeri prev?zil?zi opseg teološkog interes?. O tome prev?shodno svjedoči obilje istorijskih uvid? posredstvom kojih se un?prjeđuju n?š? s?zn?nj? u pogledu jevrejske duhovne tr?dicije, k?o i složenog proces? konstitucije hrišć?nske crkve i njenog iskor?k? iz te tr?dicije. Pored tog?, ?utori uz pomoć n?js?vremenijih s?zn?nj? demonstrir?ju nužnost hrišć?nskog priključiv?nj? b?štini ?ntičke filozofije, posebno k?d? je riječ o njenim nez?obil?znim terminološkim dostignućim?. Poentir?jući d? bismo bez viz?ntijske duhovnosti d?n?s n?jvjerov?tnije bili lišeni enormnog doprinos? ?ntičkog mišljenj?, ?utori n?jveću p?žnju s pr?vom posvećuju postepenom, ?li d?lekosežnom postupku "prevođenj?" ?ntičkih mis?onih z?s?d? n? hrišć?nsko duhovno tlo. Jed?n od nesv?kid?šnjih kv?litet? ove knjige se s?stoji u tezi d? se pri tom ne r?di o pukoj tr?nsl?ciji iz filozofskog u teološki regist?r. Nesumnjivi i nesporni teološki kontekst u kojem se oblikov?l? viz?ntijsk? mis?o nipošto ne podr?zumijev? i lišenost sv?kog drugog teorijskog interes?. Z? r?zliku od uvreženih i domin?ntnih mnjenj?, ?utori tvrde d? se može govoriti o dvostrukom mis?onom tk?nju viz?ntijskog svijet?, tj. o n?poredom postoj?nju ?ntičke, z?jedno s? viz?ntijskom filozofijom.