Živimo u svijetu kontraverzi i različitih paradoksalnih vjerovanja i nametnutih ubjeđenja od "autorativnih" izvora. Bez obzira koliko mi željeli ili vjerovali da su naši zaključci o svijetu i pojavama oko nas zasnovani na nepobitnim dokazima, većina naših životnih „stavova“ je bazirana na neprovjerenim zaključcima drugih, pristrasnim pretpostavkama i prividnim aksiomima. Pored tih stranih uticaja čovjek i sam doprinosi iluzornim ubjeđenjima. Mnoge „stvarnosti“ oko nas su nametnute i pod baražom vizuelnih, verbalnih ili pisanih sugestija, gdje većina ljudi, nemajući ni vremena ni mogućnosti za verifikaciju tih informacija, prihvata ih kao istinite i objektivne. Tako su vremenom stvaraju klišei razmišljanja i zaključaka koji su naročito u oblasti nauke dobili oreol nepogrešivosti, koja pod plaštom naučne objektivnosti usmjerava ljude na stranputice njihovih materijalističkih gledišta, zatvarajući vrata za najdragocenija i najvažnija pitanja života.