JEDNOM U GRADU KO ZNA KOM

  • Pisac: Veroslav Rančić
  • Izdavač: LAGUNA
  • ISBN: 9788652141449
  • Broj stranica: 272
  • Format: 13x20 cm
  • Povez: Broš
  • Pismo: Ćirilica
  • Godina izdanja: 2021
  • Mjesto izdanja: Beograd
6.19 €
5.57 €
Poštovani, Traženi artikal je trenutno rasprodat. Možete ga poručiti putem e-mail adrese online@gradskaknjizara.me. Molim Vas da naznačite naziv i količinu artikla koji želite da poručite. Hvala! Vaša Gradska knjižara.
Kratki opis

Mladi Soldenberg je posjedovao još neke izuzetne osobine za vođenje organizacije kakva je Evropska elita: bio je bavarski precizan, germanski neosjetljiv i apsolutni pristalica organizovanog kriminala. Ukratko, bio je, kada je neophodno, za nasilne sukobe, podrazumijevajući etničke, vjerske i rasne, bez obzira na to da li su unutar države ili između država. Sve je zavisilo od direktne dobiti. Vela Matić je mudra, obrazovana, poštena i pravdoljubiva, spremna da se žrtvuje za ono što voli. Ujedno je i prva demokratski izabrana predsjednica Srbije koja, kako se čini na prvi pogled, sve drži pod kontrolom. Pored državničkih poslova, kojima je apsolutno posvećena, ona ipak ima probleme, i to u braku – muž je vara naočigled cijele nacije. S druge strane, njene ideje o neophodnoj promjeni određenih zakona ne odgovaraju nekolicini najbogatijih ljudi u zemlji i oni odlučuju da se za pomoć u rešavanju ovog problema obrate misterioznoj i kontroverznoj organizaciji Evropska elita. Beskrupulozna tajkunska zamisao dovodi do osmišljavanja perfektnog plana, koji nema i takvu realizaciju. Stvari se nenadano komplikuju za sve učesnike paklene zavere. Veroslav Rančić u svom prepoznatljivom stilu osvijetljava političke, ljubavne, privredne i intimne afere o kojima se malo govori ili se ne govori uopšte. Eventualno se o njima šapuće. A šapat često najjače odjekuje. „Kako bi izgledala Srbija kada bi se na njenom čelu našla poštena, sposobna i plemenita žena? Rančić u svom romanu daje odgovor na ovo pitanje, istovremeno upozoravajući da postoje i oni kojima to nikako ne bi odgovaralo.“ – Đorđe Bajić