Proteklih godina kultni roman Jelena '93-će štampan je u više desetina hiljada primjeraka. Zbog objektivnosti u prikazivanju ratnih događaja iz vremena raspada SFR Jugoslavije uvršćena je u zvaničnu dokumentaciju organizacije Ujedinjenih nacija. Roman "Jelena 93" krvavo je svjedočanstvo o tragediji srpskog naroda u Bosni. Glavna junakinja, Jelena, povjerovala je da se prošlost može zaboraviti i da užas koji je njen otac osjtio kada je ugledao svoje krvnike na vratima stana u Sarajevu, nema opravdanja. Prateći svoja čista osjećanja, borila se za ljubav, unaprijed osuđenu na propast. Safet je postao Saša, ali kandila koja su, iz davnih vremena, ostala na tavanu njegove kuće u Hercegovini sablasno su je podsjećala na tihi sukob i prikrivenu netrpeljivost koja je postojala godinama unazad. Rat u Bosni pokrenuo je talas mržnje koji je u jednom trenutku bilo nemoguće zaustaviti. Roman "Jelena 93" krvavo je svjedočanstvo o tragediji srpskog naroda u Bosni. Pakao kroz koji Jelena, zajedno sa drugim Srpkinjama, prolazi u muslimankim logorima, teško je opisati. Snagu da prežive nalaze u vjeri i molitvama, jedinim sredstvima kojima mogu da se odbrane od nerazumne mržnje. Rat u Bosni 1993. nije bio samo rat među ljudima, već i rat riječima. Autor romana "Jelena 1993." Mile Kordić, paralelno sa sudbinom Jelene, prati i sudbinu američkog novinara u Bosni. Medijski rat, vođen iz Washingtona i drugih centara vlasti, bio je podjednako prljav. Kordićev način pisanja je jednostavan, razumljiv, pregledan, svjež, objektivan i osobit. Za romanse ne može reći da je dinamičan, cak naprotiv. Takođe, (istorijski) događaji koji slijede poznati su kao i sam završetak priče ali svaka stranica ove knjige navodi nas na razmišljanje o sebi i odrugima. Njegove rečenice nas upućuju... "Uvijek se na početak vraćamo, a nikada se pameti dozvati ne možemo.