U jednom trenutku, dobro, ne baš u samo jednom, svoju sam djecu doživjela kao krpelje koji će mi piti krv dok budem živa. Očajna, napisala sam priču misleći da je to samo moja priča. Kad tamo... Krpelji svuda oko nas. U novoj zbirci kolumni Vedrana Rudan piše o muškarcima, ženama, a prije svega o svojim najdražim krvopijama – o djeci. U svom prepoznatljivom stilu i na duhovit način, autorka nas suočava sa mnogobrojnim problemima koje nosi život u „krugu porodice“. Da li su sitna dječica samo budući krupni gadovi? Zašto smo zadovoljni kad od njih dobijemo još manje od ono malo što smo očekivali? I gdje je granica između bezuslovne ljubavi i doživotne robije? Ovo su samo neka od pitanja koja postavlja Vedrana Rudan u svojoj novoj knjizi.