Izvještaj sa mjesta čitanja: Zemlja i vrijeme: Socijalistička Jugoslavija 60-ih i 70-ih. Toposi bratstva i djetinjstva: Rab, Kvarner, Dalmacija, Beograd via Frankfurt i San Pedro, Kalifornija. Radnja: Očevi u nestajanju, djeca u odrastanju. Pubertet, radne akcije, rokenrol, kolektiv, a ipak – lepeza individua. Naivnost i vjera. Ljepota tijela i tinejdžersko osvajanje svijeta. Sazrijevanje i otkrivanje seksa. Skrivena analiza svijeta odraslih: u ljubavi, promijeni identiteta, politici i šahu, i u već odavno otkrivenom seksu… Instrumenti: Asamblaž (vajarska tehnika spajanja različitih predmeta u trodimenzionalnu prostornu kompoziciju) i kolaž (tehnika spajanja povezana sa vertikalnom površinom – slikom). Proces: Boris Miljković od slika u glavi pred čitaocem, u toku trajanja same radnje, u umjetničkoj radionici, rasklapa i relativizuje sećanja, pa ih potom komentariše, kao da su scenski opisi i didaskalije, raspravlja o njima naglas sam sa sobom, pa ih sklapa iz asamblaža u kolaž, iz fotografije u film. Montaža literarnih slika (kao da su celuloidne) pretvara dorađena sećanja, preko scenarija, u – roman. Stil: Rečenice, često kratke, kao rezbarene perorezom, bez previše ukrasa. One kao da ponekad plove i morem i vazduhom pune šarma prvih doživljaja koji decu prevoze u stvarnost odraslih. Ponekad setne, a najčešće tople, kao stvorene za suze u bioskopskom mraku filmske projekcije. Sufler: Junak koji „priča priče a sanja snove“, a zapravo se svaki čas okreće u polusnu i tako mijenja čitaočev ugao posmatranja. Spavačeve interpretacije su kao „kratka stanka“ između TV emisija toga doba.