Oni koji su danas zabrinuti imaju sve razloge za to. Ne samo da je neizvjestan opstanak čovječanstva, već je ugroženo i postojanje živog svijjeta na našoj planeti. Što se tiče uslova ljudske egzistencije, svi znamo da je malena manjina provodi u izobilju, a najveći dio čovječanstva u bijedi. Kao prosta posledica tržišnih razmjena jedno nad-čovečanstvo traje, srećno i ponosno što živi „u eri globalizacije", uzdižući se nad jednim podčovječanstvom koje je lišeno horizonta i kome je, čini se, uskraćena čak i nada. Što se tiče utopijskih projekata univerzalnog i vječnog mira oni su tek retorički uspjesi, sporazumi i ugovori koji vrlo loše maskiraju širenje tzv. etničkih i identitetskih sukoba po svijetu. Zato, zabrinutima prvo fale dobri razlozi da ne očajavaju, a onda i motivi za djelovanje koji bi se profilisali kao razlozi za reagovanje protiv novih fatalnih pojava, odnosno kao razlozi za pružanje otpora imperativu prilagođavanja onome što nam se predstavlja kao neizbježni planetarni smjer kretanja stvari. Jer nema ni otpora ni bunta ako ne postoji ideja o tome kako bi društvo trebalo da izgleda i u kom bi pravcu čovječanstvo trebalo da se kreće.