RADOMIR KONSTANTINOVIĆ - dijete profesora univerziteta, ministra i kraljevog učitelja, koje je progovorilo ne na srpskom nego na francuskom, daroviti i hiroviti đak, bokser, 1944. pozadinac u ratu za oslobođenje Beograda, omladinski akcijaš, pjesnik, novinar, tzv. Saputnik Komunističke partije, književni, likovni i filmski kritičar, pisac književnih manifesta, romanopisac, književni istoričar, urednik, dramatičar, savjetnik ministra, filozof, memoarist, angažovani intelektualac napokon - predvodnik antimiloševićevske Druge Srbije tokom krvavog raspada Jugoslavije. Beketov prijatelj. Prijatelj Bore Ćosića, ali i Miće Popovića, Krleže i Žike Stojkovića, Žike Berisavljevića i Ivana Stambolića, Kasima Prohića i Ota Bihaljija Merina, stanovnik Subotice, Beograda, Ivanjice i Rovinja. Hedonist i asketa. Višestruki laureat i zaboravljen čovjek. To je Radomir Konstantinović, kad pročitate ovu „Hroniku“. U njenom starom, dobrom značenju, riječ renesansni pristaje upravo njemu: čovjek je obilnog dara. On nije pisac jedne knjige i jedne teze. Tvorac je, naprotiv, obimnog, raznovrsnog, klasičnog djela srpske književnosti i filozofije. Pisac stranica nedostižne ljepote, mudrosti i vedrine. Autor knjige “KONSTANTINOVIĆ. Hronika” RADIVOJ CVETIĆANIN (1947) diplomirao je književnost na Beogradskom univerzitetu. Kao novinar pisao je u vodećim srpskim listovima Politici i Borbi, i u nedeljniku NIN, a suosnivač je i nezavisnog dnevnika Danas, čiji je komentator. Priređivač je knjige “Nova Evropa”, o diplomatskim izveštajima Miloša Crnjanskog.