Džonatan Frenzen kao da je našao čarobnu formulu kako da opčini savremenog čitaoca, kako da mu „podmetne“ nadasve gorku pilulu svog romana, da je ovaj sa slašću proguta i pritom traži još. „Američki Tolstoj“, kako neki nazivaju Frenzena, naizgled nam ne otkriva ništa novo u svojim romanima, samo naš svakodnevni život, nepravedno ustrojstvo svijeta koji nas okružuje, zablude i gluposti kojima smo izloženi, krhkost i nedosljednost ljudskog karaktera, otkriva nam naše porodice (i tumore od kojih one boluju), od kojih ne odustajemo boreći se za njih do posljednjeg atoma snage. Otkriva nam odsustvo boga, i to ne u religijskom smislu, već u filozofskom, suočavajući nas sa našim surovim razmimoilaženjima sa istinom, pa svoje junake (nas?) tjera u potragu za tim istim bogom kroz preispitivanja, poraze, ljubavi, društveni aktivizam, sav onaj lavirint ideja u kom savremeni čovjek izgubljeno tumara.