Nekada davno, u dubokoj šumi, sakriven od svijeta, živio je jedan straaašni vukodlak. Dobro, ne tako strašan. Mama i tata vukodlak bili su zabrinuti: njihov sin Vukodlačak umesto zastrašujućeg, imao je vrlo, vrlo piskutav urlik. U noći punog mjeseca tako bi zavijao… da bi svi ostali vukodlaci popadali od smijeha. Vukodlačak nije volio što se izdvaja. I zato su ga mama i tata vuko.
