Prva knjiga Moje borbe Karl Uvea Knausgora početak je monumentalnog autobiografskog djela u šest tomova. U prustovskim reminiscencijama, ovaj autor bespoštedno govori o sebi, svom životu, ljudima iz svog okruženja, o svojoj prošlosti i sadašnjosti. Onaj o kome se piše ujedno je i onaj koji piše, a njegova sjećanja su materija naracije i njen glavni materijal. Pa ipak, Moja borba nije klasična autobiografija. Knausgor sve vrijeme balansira po ivici između realnosti i fikcije, poigravajući se konceptima sjećanja i stvaralaštva, njihovom pouzdanošću i uzajamnom zavisnošću. Ovo je i vješta književna konstrukcija u kojoj se esejistička razmišljanja o smrti i percepcija realnosti povezane s njom miješaju sa smrću autorovog oca i njegovim složenim i problematičnim odnosom s njim. Moja borba je autobiografija koliko i roman, ispovijest koliko i esej, knjiga o vremenu, sjećanju, stvarnosti i smrti koliko i priča o jednom ocu i sinu.