Četvoročlana porodica – majka, otac i dva dječaka – sele se na južnu obalu Norveške, u novu kuću, u kraj koji se tek razvija. To su rane sedamdesete prošlog vijeka, i čini se da porodica materijalno bolje stoji i da sve ide nabolje: budućnost se čini vrlo svijetlom. Nevjerovatno brižljivo, izrazito lično i gotovo razdiruće detaljno, Karl Uve Knausgor slika svijet blizak svakome ko je kadar da u sjećanje prizove svu onu intenzivnost i novinu djetinjeg upoznavanja svijeta, svijeta u kome djeca i odrasli vode paralelne živote koji se nikada i nigdje ne ukrštaju. Treći dio knjige Moja borba, možda najviše „prustovski“, donosi Knausgorovo vrlo živopisno prisjećanje na djetinjstvo, na spoznavanje sebe, kao i svu slojevitost proticanja vremena, življenja i sjećanja kao takvog.