Irvin Jalom prenosi ispovijest svog prijatelja i kolege, kardiohirurga Roberta B.. koji podstaknut nedavnim događajem na aerodromu u Venecueli gdje je za dlaku izbjegnuo da bude kidnapovan i da mu se izgubi svaki trag, počinje da oslobađa neke djelove svoje duše i svoga srca koje je više od pedeset godina držao zatvorenim u sebi, trudeći se zapravo da ih potisne. Ta ispovijest i to sjećanje odvodi ga u vrijeme njegovog djetinjstva i rane mladosti kada je živio kao Jevrejin s lažnim ispravama u nacističkoj Budimpešti izlažući se riskantnim poduhvatima sabotaže i diverzije fašističkih snaga. Pored toga što je situacija u kojoj se on našao u jednoj prilici reprezentativna u akcionom smislu i čini malu dramu intelektualne borbe za opstanak, ona je važna i u psihološkom smislu jer pokazuje različite načine dijaloga svjesnog i nesvjesnog dijela ličnosti, mehanizama psihološke supstitucije, potom potiskivanja i ponovnog prepoznavanja potisnutog nakon mnogo godina. Ne manje važno, ova knjižica je i jedan minjon o prijateljstvu, bliskosti, povjerenju, otvaranju, ali i još jedno svjedočanstvo o holokaustu.