Načini povratka kući su roman o generaciji djece koja su učila da čitaju i pišu dok su njihovi roditelji bili saučesnici ili žrtve Pinočeove diktature u Čileu osamdesetih godina. O generaciji koja se našla potpuno skrajnuta i zbunjena zbog važnosti svojih roditelja i njihove borbe protiv diktature ili za nju, zbog veličine uloge koju je roditeljima dodijelio istorijski trenutak, ostavljajući djeci trajni osjećaj sporednih ličnosti. Sambra toj generaciji daje njen vlastiti glas, pokušavajući da ga nametne zvaničnim verzijama. Polazeći od iskustva devetogodišnjeg dječaka, on u ovom antiistorijskom romanu, s prizvukom melanholične ironije piše o sporednim ličnostima, o nostalgiji za nedoživljenim, o sravnjivanju računa i poimanju onoga što se zaista dogodilo. Piše čistu i lijepu prozu, jezikom kojim književnost ispisuju sinovi i kćeri.