U Burdijeovoj analizi televizije, ali i medija u cjelini, ključan je pojam polja novinarstva, kao mikrokosmosa koji ima vlastite zakone. Ni samo polje novinarstva Burdije ne smatra homogenim već analizira distribuciju moći između pojedinih njegovih sektora (štampe, radija i TV). Na primjer, on ukazuje da se u televizijskom segmentu medijskog polja uspostavljaju konkurentski odnosi između velikih, nacionalnih TV mreža, ali i odnosi zavisnosti između ovih i lokalnih TV stanica. On, dakle, tvrdi da se upravo unutar polja novinarstva određuje relativni značaj jednog glasila. (Tako pokretanje novog dnevnog lista bitno utiče na položaj ali i na adaptivno prilagođavanje već postojećih novina.) Zanimljivo za domaće čitaoce biće, svakako, navođenje razloga za dužu ili kraću dominaciju jednog glasila unutar polja novinarstva kao cjeline ili, što je češći slučaj, unutar pojedinog medijskog sektora u nacionalnim okvirima. Konačno, Burdije se zalaže za savez onih (novinari, naučnici, intelektualci) koji u interesu slobode kao pretpostavke vlastite intelektualne produkcije moraju da se suprotstave (kvazi)monopolu onih koji kontrolišu sredstva difuzije.