Da nije genijalnih umova, svijet bi išao unatrag, unazadak, ali nikad misli genijalnih ljudi ne stižu do svakog čovjeka. Prirodna je čovjekova želja i potreba da osvaja vrhove, ali neće dosegnuti pravi uspjeh ako nije naučio kako se na vrhu opstaje. Ponekad, ako ne znamo šta bismo da napišemo, treba uzeti olovku i pustiti ruku da bude slobodna. Ponekad će doći nešto sasvim novo, neočekivano, kao ovaj zapis zanimljivo i tačno. Inspirativna knjiga akademika Mira Vuksanovića puna zapisa, komentara, izreka, kratkih priča i eseja, pjesama u prozi, sjećanja i raznih osvrta. Štivo koje mami na čitanje i otkrivanje detalja na koje autor skreće posebnu pažnju ili ih osvjetljava. Istovremeno budi u čitaocima želju i potrebu da dijelove teksta podvuku i zapamte, a možda i promijene neke ustaljene životne obrasce koji im ne donose ništa dobro i zbog kojih samo stagniraju. „Kako fragment postaje gospodar čitaocu, a književnosti budućnost, najbolje se uočava u susretu sa djelima onoga koji na srpskom jeziku uistinu jeste gospodar fragmenta – Mira Vuksanovića. Knjiga Nikad dosta života, sasvim je jasno, rođena je iz dozivanja. Pisci u čitanju tuđih knjiga, kaže Miro Vuksanović, ne čine ništa drugo osim što idu za riječima koje ih dozivaju. Ako riječi ćute, smatra on, nema ni čitanja! Rođena iz dozivanja, i ova knjiga obezbijedila je sopstvenu besmrtnost – u dozivanju. Čuješ li je?“ – Aleksandar Ćuković, politikolog i pisac