U maju 1934. godine, u Psihološkom klubu u Cirihu, dr Jung je započeo seminar o Ničeovom djelu Tako je govorio Zaratustra. Njegovi slušaoci – osamdesetak muškaraca i žena različitih nacionalnosti i profesija, ljekara, analitičara, studenata na obuci – insistirali su da za temu uzme upravo tog autora i upravo to djelo. Trenutak u kojem je seminar održan – onih pet godina između 1934. i 1939. u kojima se Jung „rvao i plesao“ s tom Ničeovom zagonetnom knjigom - pokazaće se tragičnim za evropsku civilizaciju. Održan na engleskom jeziku, stenografisan i isprva prepisan isključivo za internu upotrebu, u štampanom izdanju će se pojaviti tek 1988. godine, ne gubeći pritom ništa od svoje izvorne živosti. Kao mlad čovjek koji je odrastao u okolini Bazela, Jung je bio fasciniran i potresen pričama o Ničeovoj genijalnosti, ekscentričnosti i konačnom padu u doživotnu psihozu. Četiri toma ovih seminara (od kojih je ovo samo prvi dio), otkrivaju plodove njegove mladalačke znatiželje: Ničeova djela, koja je pročitao još kao student na Univerzitetu u Bazelu, ostavila su na njega dubok utisak, nikad ne prestajući da utiču na njegovu misao. Ovde vidimo Junga- zrelog čovjeka koji govori o misliocu čija su ga djela ne samo preplavila dubinom razumijevanja ljudske prirode, nego su bila i filozofski izvor njegovih brojnih psiholoških i metapsiholoških ideja. On uspijeva da pokaže kako izuzetna knjiga Tako je govorio Zaratustra istovremeno osvjetljava i Ničeov genije i njegove neurotične i psihotične sklonosti. Pošto u vrijeme održavanja seminara niko nije ni sanjao da će bilješke s njega biti objavljene, Jung je bio slobodan da zbija šale, „bez dlake na jeziku“ govori o ljudima i događajima koji ga iritiraju i ljute, te bez zazora komentariše politička, ekonomska i društvena dešavanja svoga doba.