Kultni roman o zločinu i praštanju, zabranjen prije 40 godina zbog „širenja nacionalne mržnje“. Progovarajući prvi put posle II svjetskog rata bez ideoloških predznaka o zločinima četnika i muslimana i o paradoksima zajedničkog života pripadnika različitih nacija i vjera u posleratnoj Jugoslaviji, Vuk Drašković iznijeće u svom romanu uzbudljivu priču o krizi identiteta, uz tezu, u vrieme raspirivanja nacionalizama posle Titove smrti, da puko rođenje ne određuje čovekovu sudbinu i ne priprema ga za kasnija oprjedeljenja u životu, niti za pripadnost nekoj vjeri ili naciji, nego to zavisi od vaspitanja i okoline u kojoj se čovjek formira. Posle pokolja u jednom hercegovačkom selu 1942, muslimani otimaju jedino preživjelo srpsko dijete, koje će kasnije vaspitavati kao muslimansko, dok u istom selu uskoro uslijedi i četnički pogrom nad Muslimanima, koji preživi jedno muslimansko dijete za koje četnici misle da je srpsko… Sudbina ova dva dječaka raspetljaće se nekoliko decenija kasnije, kada će se otkriti istina o njihovom porijeklu. Draškovićev predgovor ovom izdanju „Nožem na Nož“, poput kakvog dramatičnog trilera, iznosi priču o napadima na pisca po objavljivanju prvog izdanja i životu samog romana posle zabrane, ali i stvarnih ljudi koji su doživjeli sudbinu njegovih junaka.