Ranije shvatan samo kao sredstvo i medijum filozofskog mišljenja, u filozofiji XX vijeka jezik je dospio u središte istraživanja. Među savremenim filozofima su uočljiva velika neslaganja, kako oko karaktera koje bi ovo filozofsko istraživanje trebalo da ima, tako i oko rezultata do kojih bi ono trebalo da nas dovede. Podsjetimo se samo na to koliko se, u pogledu prvog momenta razlikuju Ostinova zamisao o filozofiji kao "lingvističkoj fenomenologiji", Raselovo zalaganje za metodu logičke analize i ideal "vještačkih" jezika ili Vitgenštajnovo kasnije shvatanje jezika kao skupa "jezičkih igara". Takođe, kada je riječ o drugom momentu, na jednoj strani su filozofi koji su smatrali da nas analiza strukture i logičke forme jezika može dovesti do supstantivnih uvida u prirodu same stvarnosti (Ostin, Dejvidson, Kvajn)...