Od svih čula, vid je ono kojim nestrpljenje vlada na najočigledniji način. Neki magijski prohtjev, nikada sasvim djelatan, nikada obeshrabren, prati svaki naš letimični pogled: zgrabiti, svlačiti, skameniit, prodirati. Fascinirati što će reći otkriti sjaj skrivene vatre u nekoj nepokretnoj zenici. Sve su to nagovještene radnje, a one ne ostaju baš uvijek u stanju namjere. Izražavajući intenzitet svoje želje, može da se dogodi da pogled postane delatan. “Koliko bi djece bilo kada bi pogled mogao da oplodi! Koliko mrtvih, kada bi mogao da ubija! Ulice bi bile prepune leševa i bremenitih žena”. Šta! Zar Valeri nije vidio, na našim ulicama sve te leševe i sve te bremenite žene?