Posle romana Deca zla, koji je za godinu i po dana pročitalo skoro trideset hiljada ljudi, Miodrag Majić se ponovo latio pera i podijelio je sa nama priču koja će nas još jednom navesti da se zagledamo u stvarnost širom otvorenih očiju i zapitamo se da li je moguće sačuvati sebe u društvu u kojem je sudbina pojedinca beznačajna poput zrnca pijeska koje vjetar raznosi prenoseći ga iz jednog godišnjeg doba u drugo. Priča o Ajši i Gabrielu može postati priča svakoga od nas, ali ta priča se već sada tiče svih nas i upravo zato ćete ovu knjigu pročitati u dahu, a siluete njenih junaka ukotviće se duboko u vama, pa se nemojte iznenaditi kad ih budete prepoznali u masi bezimenih i nepoznatih ljudi na ulicama ovog grada, ali i bilo kog drugog grada na svijetu. Da li ste zaista spremni da saznate kako je biti čovjek koji se više ničega ne plaši i kojem je svejedno da li će posle ovog života postati drvo, kamen ili ptica?važnije, pronaći ćemo izgubljeno zrno nade – čak i u društvenom sistemu duboko ogrezlom u korupciju ima mjesta za heroje.