Znam da moja knjiga ima mnogo nedostataka... Bila sam vrlo mlada kada mi je umro otac: imala sam dvadeset šest godina, svjesni period mog života s ocem bio je vrlo kratak. Zato sam morala da se poslužim ne samo svojim ličnim uspomenama već i štampanim izvorima: knjigama o Tolstoju, njegovim biografijama, objavljenim dnevnicima i pismima. Dok su mi očevi rukopisi, uglavnom njegovi neobjavljeni dnevnici i pisma, koji se nalaze u Moskvi, naravno, bili nedostupni. Sem toga, bila sam zauzeta pitanjima pružanja pomoći izbjeglicama. Mogla sam da pišem samo subotom i nedeljom i bilo je teško iz prave surove jave prenijeti se u davno minule srećne godine. Drago mi je što sam, dobro ili loše, dovršila svoj zadatak »zavještan od Boga meni grešnome«. Osećala sam da sam dužna da napišem sve što znam o ocu i kako ga shvatam, jer sve ono što je dobro u meni dugujem samo njemu, čak i u pogledu stvaranja organizacije koja nosi njegovo ime Tolstojev fond. Htjela sam da podelim s vama, čitaocima, moju ljubav prema tom neobičnom, dragom, osjetljivom, veselom i privlačnom, jednostavnom i velikom čovjeku. Da vam ga približim...