„Socijalne i političke prekretnice u Jugoslaviji čine fabulu najzačajnijeg romana Očevi i oci (1985) plodnog srpskog pisca Slobodana Selenića. Zbog svog beskompromisnog presjeka zamršene scene predratne srpske i jugoslovenske politike, svog nepatvorenog antikomunizma u kome se vješto prepliću porodična i društvena drama epohe, ovaj roman bilo bi teško objaviti pre Titove smrti 1980. U epilogu ove tragične poluvekovne porodične sage, u poslednjim godinama Drugog svetskog rata, Mihajlo Medaković, sin pripadnika predratne građanske aristokratije, sve dublje se upliće u komunistički pokret, i njegove očigledne simpatije prema komunistima pružaju Seleniću priliku da dâ oduška svom gnušanju prema ciničnim ujdurmama zagovornika besklasnog društva i, istovremeno, preziru prema nacionalističkoj politici mnogih svojih sunarodnika.“