Ako je, a jeste Njegoš epska - Jovan Dučić je naša lirska paradigma. Jovan Dučić, piše Pero Slijepčević, podsjeća na onog mitskog kralja Midasa koji je bio uklet da pretvara u zlato sve čega se dotakne. Takva alhemijska Dučićeva moć dolazi iz posvećenja jeziku i stihu, ritmu i rimi, iz samosvijesti sa kojom je pisao da je lirika najviši stepen metafizike i da je lirska pjesma jedini rod umjetnički gde osrednje znači što i rđavo i gde ništa nije dobro što nije savršeno. Hvaljen i osporavan po svojoj tzv. prvoj fazi, pozni Dučić je dugo ostao nepročitan. A kada je kasni Dučić valjano pročitan, hvaljen je, kako to mi samo znamo, na račun onog ranog.