Tako je kod nas, a ni u svijetu nije veselije. Demokratija, sloboda medija, ljudska prava... Nesrećne riječi, prinuđene da izražavaju ono što ne sadrže i u šta ne vjeruju. Riječi su u težem položaju od obespravljenih i porobljenih ljudi: surovo eksploatisane od moćnika, u nemogućnosti da se brane, iznakažene po proročanstvu iz Orvelovih romana. Katastrofalno stanje u Iraku, Avganistanu, Libiji i Siriji ishod je borbe za uvođenje demokratije, što na upravo održanoj konferenciji u Londonu niko ne reče. Iskušenje bekstva je trajni izazov ljudske vrste. Svako bi, kad bi imao kud. Tom zovu ne valja davati konkretne povode i racionalna opravdanja. Pogonska snaga najnovije bežanije je očaj. Još jedan veliki pjesnik, Helderlin(1770–1843), u romanu Hiperion, ovako slika položaj zemaljskog sužnja: „Blago onome u koga jedna stvarna, živa zemlja uliva radost i hrabrost. Što se mene tiče, kad mi pomenu moju otadžbinu, kao da me gurnu u kaljugu, a iznad glave mi se zatvori poklopac mrtvačkog sanduka“. Kroz Evropu se vuku preživjeli leševi, sa mrtvačkim kovčezima na ramenima. Milovan Danojlić