Počnimo od prvih pitanja: da li je za dobar život važnija pravda ili lična sreća? Može li nepravedan čovjek biti srećan? Može li pravedan čovek biti nesrećan? i šta je uopšte pravda, i u čemu je sreća? Za ova pitanja kažemo da su prva zato što su, od trenutka kada su prvi put postavljena, vijekovima predstavljala polazište i okvir filozofi je morala. Platon, koji im je prvi pristupio na filozofski način, tvrdio je da nepravedan čovjek mora biti nesrećan, i da pravedan čovjek mora biti srećan. Aristotel je zauzeo realističniji stav i dopustio da pravedan čovjek može biti nesrećan u nepovoljnim okolnostima, ali se složio da nepravedni ljudi, zbog unutrašnjih razdora, ne mogu biti srećni. Imanuel Kant je, naposljetku, odbacio obe Platonove tvrdnje. Mi na svijetu vidimo dobre ljude kako pate, rekao je on, i rđave kako se vesele, i samo Bog, ako ga ima, može to stanje da preokrene.