Koliko sam griješila misleći da je sreća samo na putovanjima – cio život je put. Priča o prijateljstvu tri žene koje odlaze na kraj svijeta da iznova pronađu sebe i smisao života. „Da li postoji išta što čovjek može da uradi da njegovo ovozemaljsko mučenje ima smisao, da postigne toliko željenu sreću uprkos samoći, bijedi i nemaštini, razočaranjima, najtežim bolestima, gubitku voljenih, nemoći? Dovoljan je samo jedan herojski čin iz čiste radosti za spas. To je tajna koju su Inke znale: tonućemo dublje u očaj sve dok iz srca ne možemo da kažemo sebi – postao sam više od onoga što su mi namijenili, prešao sam granice straha i razuma, uradio sam ono što sam mislio da ne mogu uprkos svemu, bar jedan dan živio sam svoj san... Možemo ići kod hiljade savjetnika, mudraca, terapeuta. Uzalud. Uvijek ćemo iznova tragati žedni ljubavi i gladni sreće dok, bar na tren, jednim činom ne postanemo heroji svoga srca, dok ne uradimo nešto tako veličanstveno iracionalno izvan naših strahova što će ovu mizernu egzistenciju učiniti smislenom i najzad otvoriti portal ljubavi! Tek tada ćemo zaslužiti da volimo sebe i znati da zaslužujemo da budemo bezuslovno voljeni.“ Isidora Bjelica