Koje su to hijerarhijske a koje tehničke strukture autoritarnog sistema koje služe za poništavanje ličnosti jedne osobe? Kakvi se odnosi stvaraju između tlačitelja i potlačenih? Ko su bića koja nastanjuju „sivu zonu“ sarađivanja? Kako se stvara čudovište? Da li je bilo moguće shvatiti iznutra logiku mašinerije istrebljivanja? Da li je bilo moguće pobuniti se? I ne samo to: kako funkcioniše sjećanje na jedno drastično iskustvo? U svojoj poslednjoj knjizi o nacističkim logorima, objavljenoj samo nekoliko mjeseci pre smrti, Primo Levi pokušava da dâ odgovore na sva ova pitanja. To je svojevrstan zbornik razmišljanja nastalih na osnovu iskustava iz Aušvica koja dotiču najdublju srž čovjekove moralne odgovornosti i odnosa među ljudima.