Kada sam prije četvrt vijeka pokrenuo magazin Buka, imao sam samo jedan cilj: raskrčiti zapuštene predjele nemara i nevolje i zasijati na njima sjeme slobode. Markova brazda je bila pošteno uzorana – šest godina je, gotovo svake sedmice, pisao jednu od najtrajnijih kolumni u regiji. U društvu prećutkivanja svojim tekstovima pravio je buku nalik udarcima iz potpalublja. Kao da je iz dubine davan znak života, signal da još nismo svi potonuli.“
