Vladimir Solovjov je značajno doprinio razumijevanju Zapada ukazavši u djelu Predavanja o bogočovečanstvu na to da Zapad ustaje protiv Boga i odmeće se od njega, dok Istok uspijeva da sačuva bliskost sa Bogom: “Zapadna civilizacija je oslobodila ljudsku svijest svih spoljnih ograničenja, ona je prihvatila negativnu bezuslovnost ljudske ličnosti i proglasila bezuslovna prava čovjeka. Međutim, kako je ova civilizacija istovremeno odbacila svaki, pozitivno bezuslovni, princip, koji je u stvari već po prirodi u potpunosti savršen, kako je život i svijest čovjeka ograničila na područje uslovljenog i prolaznog, ta civilizacija je, dakle, istovremeno potvrdila vječitu težnju čovjeka i nemogućnost da je zadovolji.”