Priče o ljubavi, ludilu i smrti, zbirka je sugestivnog naslova kojim je Orasio Kiroga objedinio i tematski povezao, u većoj ili manjoj mjeri, petnaest priča nastalih u periodu od 1908. do 1914. godine. U ovim pripovjetkama Kiroga uspeva da pronađe ravnotežu između onoga što svojom književnošću želi da kaže i načina na koji će to izraziti. Za sobom ostavlja opčinjenost modernizmom, ne odbacuje, ali potiskuje u drugi plan, upliv Edgara Poa i Gija de Mopasana, otvarajući se ka uticaju kreolizma i lokalne kulture. Lajtmotiv koji se proteže kroz čitavu zbirku jeste smrt koju pokatkad izazovu bolest, ludilo ili ljubav, a još češće čovjekova nemoć pred silama prirode. Međutim, prikazana smrt nikad nije prirodna, već tragična, neočekivana i neizbežna, koliko god se žrtva borila da joj se odupre. Nijedan od protagonista nije pošteđen neminovnosti smrti ili neprestane opasnosti od nje, bilo da je čovjek, životinja, čak i stvar.