Naučni pokušaj da se umjetničko djelo protumači i vrednuje morali bi se zasnivati na opredeljenju za jedan od dva moguća puta u razmatranju. Njihovu razdvojnu tačku čini doživljaj umjetnosti te, primarna, prosta činjenica da djelo postoji i da neposredno djeluje na primaoca. Od te tačke, analitički put ide u neku ruku naniže. On, s jedne strane, traga za istorijskim uslovima koji omogućavaju da se djelo na razumljiv način uvrsti u ravoj umjetnosti; a sdruge strane, iz umjetničkog djela izvlači njegove pojedinačne činioce djelovanja: kompaktnost ili labavost forme, shemu kompozicije, korišćenje dimenzije prostora, upotrebu boja, izbor građe i mnogo šta drugo.