Svojim poslednjim romanom Vasilij Aksjonov, idol sovjetskih intelektualaca šezdesetih godina i jedan od "poslednjih Mohikanaca" klasične sovjetske i ruske književnosti (Bitov, Leonov, Astafjev, Solženjicin, Ajtmatov), stupio je na minsko polje savremenog ruskog života i napisao izvanredan roman o generaciji komsomolaca iz koje su izrasli ruski oligarsi. Iznikli u nedrima Lenjinovog Komsomola, talentovani omladinci koji veoma podsjećaju na pasternakovske "dječake i djevojčice", mladi sovjetski inteligenti novog, djelatnog tipa, procvjetali su u postsovjetskoj Rusiji poput raskošnih cvjetova na kvrgavim i neuglednim stablima tamarisa.