Dvoje istoričara, različiti po svemu što ih određuje, kreću ka istom odredištu, sinajskom Manastiru Svete Katarine. Njemac Fon Tišendorf otkriva biblijske spise neprocenjive vrijednosti, a više od vijeka kasnije Francuskinja Žorž Riketi nastavlja njegovo istraživanje. Kompozicija Protićevog romana organizovana je tako da u njoj uočavamo obilje motiva i detalja, istorijskih činjenica, postupke simultanizma i montaže, promišljen sistem asocijacija, ali i intertekstualne veze sa klasicima svetske književnosti. On potvrđuje da je postmodernizam donio promenu u svim segmentima društva, pa kultura i umjetnost nastaju u neprestanom preispitivanju zatečene tradicije i u naporima da se proširi vidokrug ljudskog saznanja.