Rijetko koja knjiga sjećanja pretočena u privatnu istoriju jedne zemlje i jedne porodice uspije da se jednako vješto obrati tzv. opštoj čitalačkoj publici kao i onoj stručnoj, ali i da bude kao stvorena za tinejdžere. Baš to je uspjelo Lei Ipi, profesorki političke teorije na Londonskoj školi ekonomije (London School of Economics), porijeklom iz Albanije, koja je djetinjstvo, sve do kraja srednje škole, provela u Draču pred kraj socijalizma i u vrijeme postsocijalizma. Porodica joj je na različite, nekad i direktne, načine bila povezana s politikom. Pradjeda joj je bio i premijer Albanije 20-ih godina 20. vijeka. Pisanje o odrastanju uz kult živog i neživog Envera Hodže portret je najzatvorenije države „na kraju“ Evrope, ali i građanskog dostojanstva koje opstaje i u nemogućim uslovima.