Početkom 20. vijeka, jedan od najvećih španskih mislilaca, Hose Ortega i Gaset u Sociološkim spisima nastoji da ustanovi „teško oboljenje“ od kojeg pati tadašnja Španija. Svoje misli o problemima Španije ne želi da karakteriše kao pesimističke, želi samo da naglasi da dolazi do velikog nerazumijevanja prilikom tumačenja stvarnosti. Ortega i Gaset ne očekuje poboljšanje španske sudbine ukoliko prosječni Španac ne može ispravno da opazi boljke kolektivne stvarnosti. Istovremeno, „Sociološki spisi temeljno ispituju pogrešno sagledavanje istorije koje nije okrenuto prema budućnosti, stoga ohrabruje svoj narod tako što njegovu sudbinu sjedinjava sa iscrpljenošću koja zahvata Evropu nakon Prvog svjetskog rata. Iako je Ortega i Gaset želio da se posveti isključivo Španiji, odnosno da njegovo djelo ostane „porodična tajna“, ne protivi se daljem širenju djela i njegovom prevođenju na druge jezike jer je uvidio da su „izvjesni temelji problemi zajednički čitavom Zapadu“.