Imaju običaj, oni koji dugo odsustvuju iz svog zavičaja, da razmišljaju šta mu najviše nedostaje i u čemu najviše oskudijeva, kako bi mogli da pomognu svojim zemljacima koji su im u svoje vrijeme možda od koristi bili. Budući da je i meni zapala slična dužnost, da vam uzvratim brojne milosti koje mi je vaša velikodušnost ukazala, često sam razmišljao povučen u svojoj sobi, sa glavom među šakama. I dok su mi misli i pamet slobodno letjele, dolazilo mi je na um da našoj zajedničkoj domovini ne samo da terba ovakvo djelo, zbog velikog broja stasitih i zaljubljenih mladića, već i vama samom, jer sam svjedok da je ljubav svom snagom zaokupila i okrutno povrijedila mladost vašu, budući da nije imala odbrambeno oružje da se odbrani od njene vatre. To oružje ja pronađoh na stranicama ove knjige;