Radovan Beli Marković, najosobeniji prozaist naših dana, sagradio je novu književnu građevinu – roman složene strukture i slojevitih pripovijedanja. Hronika njegovog svijeta jeste paralelna hronika Srbije u kojoj pisac zagoneta stvarnost i mit. Po riječima R. Mikića, očigledna je „potreba ovog pisca da jezik svojih pripovjedaka i romana pretvori u skup ?jezika?, da u njega uključi elemente iz naše usmene, iz srednjovjekovne i, posebno iz jezika književnosti 18. i 19. vijeka, ne bježeći pritom ni od dijalektizama...“
