Knjiga priča Sto jada sadrži karakteristike koje su prisutne i u drugim pripovjednim tvorevinama Emira Kusturice: dokumentarni sloj, autobiografsku podlogu, prepoznatljive ambijentalne topose, humorni dijalog. Kao bitnu razliku mogli bismo izdvojiti unekoliko slobodniji odnos prema temi. Iako i u njoj ima tamnih sugestija, okupljenih i oko zbivanja, i oko situacija, i oko junaka, dominantna sugestija – koju nosi pripovjedna rezultanta – kao da je upućena nekoj svjetlosti koja se naslućuje. Stanje stvari je često rđavo, tok života izobličava ljudske sudbine, ali humanistički patos kao da nagovještava da svaka vrijednost nije zauvijek izgubljena. Iz pogovora Mila Lompara