„Sto ljubavnih soneta“ čuvenog čileanskog književnika i nobelovca Pabla Nerude (1904-1973) počinju posvetom njegovoj voljenoj ženi, Matildi Urutija, ženi koja u pjesniku budi najuzvšenija osjećanja, čištu i djetinju koliko erotsku Ijubav, prožetu sjetom zbog prolaznosti i željom da Ijubav ne iščezne u ništavilu i smrti već da bude sačuvana u svemu kao čežnja. Ljubavna osjećanja prikazana su kroz prizmu prirode, jedinstva muškarca i žene koji postaju središte svijeta, s ljubavlju kao smislom života i utočištem od svakog zla, tuge, samoće, nemira i smrti. Svojim izuzetno bogatim pjesničkim izrazom i dubokim osjećanjima, Neruda u čitaocu budi osjećaj da se vječnost i vječna i neuništiva Ijubav uistinu nalaze svuda oko nas.