Vil Frimen ima trideset šest godina, ne želi djecu, a ako njega pitate, uopšte ne razumije zašto ih svi preporučuju. Živi u modernom stanu u Islingtonu, sa svojim CD-ovima i mnogo slobodnog vremena, zahvaljujući autorskim pravima za užasnu božićnu pjesmu koju je njegov otac napisao još davne 1938. godine. Međutim, Vil shvata prednosti samohranih majki, pogotovo ako liče na Džuli Kristi, pa se iz tih razloga pridružuje grupi roditelja koji podižu djecu bez partnera i izmišlja dvogodišnjeg sina, čije odsustvo zahtijeva neprekidna komplikovana objašnjenja. Na scenu stupa Markus, dječak kojem su se rastali roditelji i koji počinje da se boji suza svoje majke. Markusov napredak u novoj londonskoj školi usporavaju pogrešna garderoba, pogrešna frizura i nasledna ljubav prema muzici Džoni Mičel. U stvari, djeca ga maltretiraju. Kad je slučaj već potpomogao da se susretne sa Vilom, koji zna kako treba da se oblače djeca i da Kurt Kobejn ne igra za Mančester junajted, zašto onda ne bi okrenuo situaciju u svoju korist?