Ko si ti, u stvari, Jevreme Utviću? Hoće li te pamtiti neko? Hoćeš li živjeti barem u pričama kojima majke plaše djecu? Možda ćeš biti zaboravljen, kao da nisi ni postojao, zalud trošeći život dobijen od Boga. Šta ostaje iza tebe, crni raspope?
